Briga o vlastitu tijelu i predanost tjelovježbi jedna je stvar, a valja je razlikovati od poremećaja koji može narušiti tjelesno i mentalno zdravlje te društveni život.
Opsjednutost vježbanjem može se razviti kao obrambeni mehanizam. Na primjer, pojedinac nezadovoljan svojim izgledom upire sve snage u njegovo poboljšanje. Jednom kad u tome uspije, nipošto se ne želi vratiti na staro, pa u bojazni od povratka (ili gubitka) kilograma razvija psihičku ovisnost o treniranju. Ma kako dobro danas izgledao, pretjerana ga samokritičnost podsjeća na onoga pretilog ili neuhranjenog tipa kojega je gledao u zrcalu i to ga goni da vježba do iznemoglosti.
Drugi mogući uzrok je taština. Redovito i pravilno vježbanje u načelu poboljšava izgled i zdravlje, no pojedinci lako prelaze granicu koja rekreaciju dijeli od opsesije. Narcisoidnost koja se posljedično razvija debelo nadilazi zdravu dozu samopouzdanja, a osjećaj superiornosti može biti snažan motiv za nezdravo pretjerivanje s vježbanjem.
Ono može dovesti do fizičkih i duševnih trauma, počevši od ozljeda i kronične premorenosti te pada imuniteta do depresije, neuroze ili eventualna poriva za uporabom steroida. Prepoznata u ranoj fazi, ovisnost o vježbanju može se suzbiti vlastitim snagama poput izgradnje samopouzdanja kroz valorizaciju vlastite uspješnosti u drugim aspektima života, prihvaćanjem svojih tjelesnih mana i spoznajom da nešto kao ‘savršen izgled’ postoji samo u našim glavama. Postoji li ozbiljniji problem, koji je dublje i čvršće ukorijenjen, najbolje bi bilo obratiti se liječniku.
Ozbiljno se zapitaj o svemu ovome prepoznaš li kod sebe ili drugih neke od ovih simptoma (koji nemaju jednaku težinu u slučaju profesionalnih sportaša odnosno kod rekreativaca):
• neraspoloženost i/ili anksioznost zbog treninga preskočenog iz objektivnih razloga
• vježbanje pod ozljedom ili povišenom tjelesnom temperaturom,
• ignoriranje praga boli na treningu,
• konzumacija hrane isključivo nakon tjelovježbe,
• izbjegavanje društvenih situacija zbog straha od ponude hrane koja bi mogla poremetiti tjelesni napredak,
• višesatni svakodnevni treninzi ili nekoliko njih u jednom danu,
• kreiranje dnevnog rasporeda u odnosu na trening,
• odbijanje poziva ili otkazivanje spoja radi vježbanja,
• manjak interesa za aktivnosti nepovezane s rekreacijom.
Izvor: www.supermen.tportal.hr
